Inkontinencija mokraće
Inkontinencija mokraće
Inkontinencija mokraće ili i nevoljno otjecanje mokraće prilikom svakodnevnih radnji kao što su kihanje, smijanje ili dizanje teških tereta su česta pojava kod žena.
Nevoljno otjecanje mokraće češće je kod žena koje su imale više vaginalnih poroda, nakon 50. godine života. Iako mnoge žene o tome ne govore, važno je znati da postoje opcije liječenja koje mogu značajno smanjiti ili čak potpuno riješiti taj problem.
U Specijalnoj bolnici Podobnik dostupni su dijagnostika, konzervativno liječenje, ali i operativni zahvati za liječenje inkontinencije urina, odnosno nevoljnog otjecanja mokraće.
Imate li inkontinenciju mokraće?
Poremećaj mokrenja u kojem dolazi do nevoljnog otjecanja mokraće, još stručno zovemo urinarna inkontinencija. Kod nekih se urinarna inkontinencija javlja povremeno i samo u određenim situacijama, dok kod drugih utječe na svakodnevno funkcioniranje.
Do bježanja mokraće najčešće dolazi u situacijama kao što su:
- kihanje, kašljanje ili smijanje
- trčanje ili vježbanje
- podizanje tereta
- brzo ustajanje
- hodanje uz stepenice
Najčešći oblici inkontinencije su stresna i urgentna inkontinencija. Stresna inkontinencija znači da urin pobjegne kada se poveća pritisak u trbuhu, primjerice kod kašlja, kihanja, smijeha, trčanja ili podizanja tereta. Urgentna inkontinencija znači da se naglo javlja jak nagon za mokrenjem koji je teško odgoditi, pa urin može pobjeći prije dolaska do WC-a.
Kod nekih žena prisutna su oba problema, pa to zovemo miješanom ili kombiniranom inkontinencijom.
Ove probleme nijedna žena ne bi trebala ignorirati, jer dugoročno odgađanje liječenja može samo pogoršati postojeće stanje i povećati rizik od komplikacija kao što su učestale i ponavljane infekcije mokraćnog sustava.
Što uzrokuje inkontinenciju mokraće?
Inkontinencija mokraće i nevoljno otjecanje mokraće najčešće nastaju zbog promjena u mišićima, ligamentima i ostalim strukturama koje čine dno zdjelice. To su strukture koje podupiru mokraćni mjehur, mokraćnu cijev, maternicu i rodnicu.
Uzroci i rizični faktori koji mogu olabaviti dno zdjelice i na taj način uzrokovati spuštanje mokraćnog mjehura i ostalih organa dna zdjelice su:
- trudnoća i vaginalni porod
- slabljenje tkiva nakon poroda
- promjene razine hormona u menopauzi
- dob i prirodno slabljenje vezivnog tkiva zbog manjka kolagena
- prekomjerna tjelesna težina
- težak fizički rad
- Kronični kašalj
- prethodne ginekološke operacije
Kod dijela žena uz inkontinenciju postoji i prolaps zdjeličnih organa. To je stanje u kojem dolazi do spuštanja organa dna zdjelice s mjesta na kojem bi oni inače trebali biti.
Primjerice prolaps mokraćnog mjehura nazivamo cistokelom. Tada se može javiti osjećaj pritiska, težine ili ispadanja u rodnici, nelagoda pri hodu, problemi s mokrenjem ili spolnim odnosima. To je također razlog za posjetiti ginekologa, jer i za takve situacije postoji adekvatno liječenje.
Dijagnostička obrada prije liječenja
Prije odluke o načinu liječenju važno je odrediti koji tip inkontinencije imate i postoji li pridruženo spuštanje organa male zdjelice.
Konzultacija sa liječnicima prije odabira principa liječenja obično uključuje:
- razgovor o simptomima
- pitanja o porodima, operacijama, menopauzi, lijekovima i općem zdravlju
- ginekološki pregled
- procjenu potpore mišića dna zdjelice
- ultrazvučni pregled kod nejasnih slučajeva
- urodinamičku obradu ako je potrebna
Urodinamička obrada je test koji pokazuje i objektivizira kako se mokraćni mjehur puni i prazni. Ova pretraga je važna jer pomaže razlikovati stresnu, urgentnu i miješanu inkontinenciju te odabrati najbolji oblik liječenja.
U nekim slučajevima ginekolog može zatražiti da nekoliko dana vodite dnevnik mokrenja. U njega se obično bilježi:
- koliko često mokrite
- koliko tekućine pijete
- u kojim situacijama se javlja nevoljno bježanje urina
- koliko često imate nagon za mokrenjem
Cilj dijagnostike nije samo potvrditi da inkontinencija postoji, nego razumjeti njezin uzrok i odabrati metodu liječenja koja ima najviše smisla za vaš slučaj.
Neoperativno liječenje inkontinencije
Ne zahtijeva svaka inkontinencija operaciju. Kod blažih simptoma, nakon poroda, u ranoj fazi bolesti ili kod žena koje žele prvo pokušati liječenje bez operativnih zahvata, mogu se preporučiti konzervativne metode liječenja odnosno neoperativne metode.
Neoperativne metode koje se koriste u liječenju inkontinencije mokraće mokrenja su:
- Kegelove vježbe i fizikalna terapija dna zdjelice
Kegelove vježbe usmjerene su na jačanje mišića dna zdjelice. Najbolji učinak imaju kada se rade pravilno, redovito i barem tri mjeseca.
Mogu pomoći kod blaže do umjerene stresne inkontinencije, osobito ako je problem povezan sa slabljenjem mišića nakon poroda ili s početnim promjenama potpore zdjelice.
Kod žena koje nisu sigurne izvode li vježbe pravilno, korisna može biti fizikalna terapija odnosno izvedba vježbi uz nadzor fizioterapeuta..
- Lokalna estrogenska terapija
Kod žena u postmenopauzi sluznica rodnice i mokraćnog sustava može postati tanja, suha i osjetljivija zbog pada estrogena. Lokalna estrogenska terapija može pomoći kod simptoma suhoće, peckanja i nelagode te bolova pri spolnom odnosu. Kontinuirana lokalna estrogenska terapija dugoročno pridonosi poboljšanju kontrole mokrenja, poglavito kod simptoma urgentne inkontinencije.
- DAFNE i EVA tretmani
U sklopu brige o intimnom zdravlju, mogu se razmotriti i neoperativni tretmani poput DAFNE i EVA tretmana. Oni se koriste za obnovu i poboljšanje kvalitete tkiva intimne regije te se mogu preporučiti kod određenih pacijentica.
Kada se prelazi na kirurško liječenje?
Kirurško liječenje razmatra se kod težih oblika stresne inkontinencije, kad konzervativne metode ne daju zadovoljavajući učinak ili kada uz stresnu inkontinenciju postoji i prolaps zdjeličnih organa. Vrsta zahvata odabire se prema simptomima, vrsti i stupnju anatomskog defekta dna zdjelice te željama pacijentice.
Kirurški zahvati koji se izvode u Specijalnoj bolnici Podobnik mogu se podijeliti na:
- kirurško liječenje stresne inkontinencije
- kirurško liječenje genitalnog prolapsa
1. Kirurško liječenje stresne inkontinencije
Stresna inkontinencija označava nevoljno otjecanje mokraće tijekom tjelesnog napora, primjerice pri kašljanju, kihanju, smijanju, trčanju ili podizanju tereta.
U Specijalnoj bolnici Podobnik stresna inkontinencija liječi se postavljanjem takozvanog miduretralnog slinga. Riječ je o uskoj polipropilenskoj traci koja se minimalno invazivnim kirurškim zahvatom postavlja ispod srednje trećine mokraćne cijevi. Traka pruža potporu mokraćnoj cijevi i tako sprječava nevoljno otjecanje mokraće pri naporu.
Metoda je vrlo učinkovita, a više od 80 % pacijentica može zadržavati mokraću i više od deset godina nakon zahvata.
Stresna inkontinencija može se liječiti i ubrizgavanjem takozvanih bulking preparata u stijenku mokraćne cijevi. Taj se zahvat ne izvodi u Specijalnoj bolnici Podobnik, nego u Poliklinici Sinteza. Izvodi se ambulantno, bez anestezije, a može biti opcija za pacijentice koje ne žele operacijski zahvat u anesteziji. Njegova je učinkovitost, međutim, slabija i kraćeg trajanja u odnosu na miduretralni sling.
2. Kirurško liječenje genitalnog prolapsa
Genitalni prolaps nastaje kada zbog oslabljenog dna zdjelice dolazi do spuštanja maternice, mokraćnog mjehura, završnog dijela crijeva ili svoda rodnice. Pacijentice mogu osjećati pritisak, težinu ili izbočenje u rodnici, imati smetnje mokrenja ili pražnjenja crijeva te nelagodu pri hodanju i spolnim odnosima.
Vrsta operativnog zahvata ovisi o vrsti i stupnju anatomskog defekta dna zdjelice, ali i o željama pacijentice. Operacije korekcije prolapsa koje se izvode u Specijalnoj bolnici Podobnik dijele se još i prema vrsti materijala koji se koristi na:
- operacije u kojima se koriste vlastita, odnosno nativna tkiva pacijentice
- operacije u kojima se koristi sintetički materijal
Operacije u kojima se koristi vlastito tkivo pacijentice
Kod ovih zahvata za obnovu potpore zdjeličnim organima koriste se ligamenti i druga postojeća tkiva dna zdjelice.
Manchester-Fothergillova operacija izvodi se kod prolapsa maternice ili produljenog (elongiranog) vrata maternice. Ovim se zahvatom maternica čuva.
Prednja kolporafija, odnosno operacija po Kellyju, izvodi se radi vaginalne korekcije cistokele, odnosno spuštanja mokraćnog mjehura prema prednjoj stijenci rodnice.
Stražnja kolporafija i plastika enterokele izvode se radi vaginalne korekcije rektokele, odnosno spuštanja završnog dijela crijeva, ili enterokele, kod koje se tanko crijevo spušta prema rodnici.
Kolpoperineoplastika izvodi se radi korekcije međice i otvora rodnice, najčešće kada je to područje oslabljeno ili prošireno nakon poroda.
Vaginalna histerektomija podrazumijeva uklanjanje maternice kroz rodnicu kod prolapsa maternice. Često se istodobno kombinira s prednjom i/ili stražnjom kolporafijom jer su defekti dna zdjelice često višestruki, a ne izolirani.
Operacije u kojima se koristi sintetički materijal
Kod ovih zahvata koriste se titanizirane mrežice njemačkog proizvođača PFM, koje služe kao dodatna potpora oslabljenim strukturama dna zdjelice.
Ti-LOOP anterior koristi se za vaginalnu korekciju cistokele, odnosno prolapsa mokraćnog mjehura.
Ti-LOOP posterior koristi se za vaginalnu korekciju rektokele i enterokele.
Ti-LOOP total koristi se za vaginalnu korekciju potpunog prolapsa rodnice nakon prethodnog uklanjanja maternice.
Laparoskopska lateralna suspenzija po Dubuissonu minimalno je invazivan zahvat tijekom kojeg se titanizirana mrežica postavlja laparoskopskim pristupom, kroz nekoliko malih rezova na trbušnoj stijenci. Zahvat se izvodi kod prolapsa maternice, cistokele ili prolapsa vaginalnog svoda nakon histerektomije.
Oporavak nakon operacije
Oporavak ovisi o vrsti zahvata, zdravlju žene i tome je li učinjen jedan zahvat ili kombinacija više zahvata.
U prvim tjednima preporučuje se odmor uz lagano kretanje, bez podizanja tereta, intenzivnog vježbanja, spolnih odnosa te aktivnosti koje stvaraju pritisak na dno zdjelice.
Kontrolni pregled najčešće se planira između šestog i osmog tjedna nakon zahvata, kada liječnik procjenjuje cijeljenje rane i daje preporuku za povratak svakodnevnim aktivnostima.
Povratak na posao ovisi o vrsti posla, pa tako je kod sjedećeg posla često moguć nakon 7 do 10 dana, dok je kod fizički zahtjevnijih poslova obično potrebno 4 do 6 tjedana oporavka.
Nakon zahvata potrebno je odmah nazvati osoblje bolnice ako se pojave:
- temperatura viša od 38 stupnjeva
- jaka bol koja se ne smiruje na analgetike poput ibuprofena
- obilno krvarenje
- neugodan miris iscjetka
- nemogućnost mokrenja
- izrazito pečenje i bol pri mokrenju
Rezultati nakon liječenja inkontinencije mokrenja u Specijalnoj bolnici Podobnik
Kod pravilno odabranih pacijentica, operacijsko liječenje stresne inkontinencije vrlo je uspješno. Za kroekciju inkontinencije miduretralnim “slingom” se često navode dugoročne stope uspješnosti od 85 do 90 %.
Važno je znati da rezultat ovisi o tipu inkontinencije, stanju tkiva, dobi, tjelesnoj težini, stupnju prolapsa, prethodnim operacijama i pridržavanju uputa tijekom oporavka.
Ako se simptomi s vremenom vrate, potrebno je ponovno učiniti pregled i procijeniti uzrok. Ponekad je dovoljno konzervativno liječenje, a ponekad se razmatra ponovni zahvat.
Doživotne česte kontrole najčešće nisu potrebne ako je oporavak uredan i nema tegoba.
Ako žena planira trudnoću, važno je to reći liječniku prije odluke o zahvatu. Trudnoća i porod mogu ponovno opteretiti dno zdjelice, pa se kod žena koje planiraju skoro rađanje ponekad preporučuje odgoditi operacijsko liječenje ili odabrati privremeno rješenje.
Nakon urednog cijeljenja i kontrolnog pregleda, većina žena može se postupno vratiti spolnim odnosima. To se najčešće preporučuje nakon približno 6 tjedana, ali točan trenutak ovisi o vrsti zahvata i pacijentici individualno.
Cilj liječenja nije samo zaustaviti nevoljno otjecanje urina, nego vratiti sigurnost, slobodu kretanja i bolju kvalitetu života.
