Medicinski potpomognuta oplodnja

Dopustite da Vam pomognemo ostvariti Vaš san!

 

Medicinski potpomognuta oplodnja

Dopustite da Vam pomognemo ostvariti Vaš san!

 

Medicinski potpomognuta oplodnja

Dopustite da Vam pomognemo ostvariti Vaš san!

 

Medicinski potpomognuta oplodnja

Dopustite da Vam pomognemo ostvariti Vaš san!

1
1

Medicinski potpomognuta oplodnja

U želji za stvaranjem obitelji, mnoge parove može obeshrabriti činjenica da taj proces ponekad traje duže nego što su očekivali. No, u današnje vrijeme, uz pomoć metoda medicinski potpomognute oplodnje, od dijagnostičkog postupka, specijalističkog savjeta, indukcije ovulacije i inseminacije do  visokospecijaliziranih metoda, mnogi parovi uspijevaju ostvariti svoj san.

MEDICINSKI POTPOMOGNUTA OPLODNJA

U želji za stvaranjem obitelji, mnoge parove može obeshrabriti činjenica da taj proces ponekad traje duže nego što su očekivali. Ne uspijevajući brzo i uspješno kako su zamišljali, začetak trudnoće može se činiti kao početak dugog puta. No, srećom, u današnje vrijeme, uz pomoć metoda medicinske oplodnje, mnogi parovi uspijevaju ostvariti svoj san. Za neke je potreban samo dijagnostički postupak, specijalistički savjet ili indukcija ovulacije, dok je drugima potrebna inseminacija ili neka od visokospecijaliziranih metoda – IVF-a (in-vitro fertilizacije), ICSI (intracitolpazmatska injekcija spermija) ili metode aspiracije spermija (MESA, TESA, TESE).

Možete se prepustiti našim stručnjacima, specijaliziranima za fertilitet te ginekolozima i embriolozima koji rade u vrhunski opremljenim uvjetima i nastoje riješiti svaki Vaš problem. Prateći najnoviju tehnologiju koristimo najbolje ultrazvučne aparate i moderno opremljen laboratorij s visokospecifičnom opremom, potrebnom za sve postupke medicinske oplodnje.

Medicinski potpomognuta oplodnja

Zahvaljujući tehnologiji i educiranom osoblju, u mogućnosti smo dijagnosticirati i liječiti čak i najkompliciranije slučajeve neplodnosti. Smatramo da je individualan pristup svakom paru ključan za postizanje visoke stope uspješnosti.

Postupke aspiracije jajnih stanica radimo u kratkotrajnoj anesteziji, kako bi bili bezbolni za pacijentice. Nakon svih postupaka, pacijentica je smještena u ugodan apartman bolnice, kako bi nakon zahvata mirovala nekoliko sati. U svakom trenutku na raspolaganju joj je i svo medicinsko osoblje.

S obzirom da neostvarena trudnoća nije samo medicinski, nego ponekad i veliki emocionalni problem za partnere, u trenucima liječenja bitno im je pružati punu podršku i psihološku pomoć. Stoga, uz cjelokupno medicinsko osoblje, pacijenticama i partnerima je na raspolaganju i psiholog, za sve oblike savjetovanja ili psihološke pomoći.

Email: ivf@podobnik.hr
Tel: 01 639 8001
Tel: 01 639 8000

Kontakt

Postupci medicinske oplodnje - kad, što i kako?

Postupci medicinski potpomognute oplodnje – kad, što i kako?

 Što je neplodnost? Neplodnost je definirana kao nemogućnost začeća tijekom jedne do dvije godine uz redovite nezaštićene spolne odnose. Kada dođe do izostanaka željene trudnoće, potrebno je reagirati na vrijeme kako bi se utvrdio razlog i dijagnoza moguće neplodnosti. Sam pristup liječenju treba prilagoditi paru, odnosno treba se bazirati na individualnom rješavanju problema, kako muškog tako i ženskog partnera. Bitno je da se prije svega pokuša pomoć nekim blažim metodama kako bi par ipak prirodno došao do začeća (lijekovima, blagim kirurškim zahvatima i sl.) a tek onda predložiti jedan od postupka medicinski potpomognute oplodnje (MPO) ako se radi o težem stupnju neplodnosti.
Koji su kriteriji odabira metode za liječenje neplodnosti? Sama metoda MPO se odabire na temelju prethodne detaljne obrade oba pacijenta u dogovoru s ginekologom (subspecijalistom humane reprodukcije) i biologom (embriologom). Ispitivanje muške neplodnosti je složeno, uključuje uzimanje detaljne anamneze, analizu kvalitete sjemena, hormonalni probir, fizički pregled, te po potrebi kromosomsku i genetsku analizu. Obrada pacijentice počinje ginekološkim pregledom s uzimanjem cervikalnih briseva, PAPA testom, provjerom hormonalnog statusa (FSH, LH, estradiol, prolaktin, testosteron, TSH, T3, T4), nakon čega slijedi folikulometrija (praćenje rasta folikula), UZV pregled materišta s volumimetrijom endometrija, kao i pregled prohodnosti jajovoda. Po potrebi se pacijenti šalju na dodatnu obradu (HLA tipizacija, LAC, antifosfolipidna i antikardiolpinska antitijela, homocisetin, C3 i C4, Kiler stanice, PAI-1, Faktor II i Faktor V:Leiden, kariogrami partnera) uz obavezne krvne pretrage (krvna grupa, Rh faktor, hepatitis B i C, HIV).

Koje su najčešće metode MPO? Ovisno o čimbeniku neplodnosti te prethodnim nalazima, odlučuje se za jednu od metoda MPO: inseminacija (IUI),  izvantjelesna oplodnja (IVF) ili intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI); bilo u potpuno prirodnom ciklusu, modificiranom prirodnom ciklusu, blagoj ili klasičnoj stimulaciji jajnika. Uspješnost postupka ovisi o mnogo faktora (dob žene, rezerva jajnika, uzrok neplodnosti…).

A sad nešto više o svakom postupku MPO:

Inseminacija je postupak koji se izvodi sa ili bez prethodnog uzimanja lijekova za poticanje dozrijevanja folikula/jajnih stanica (do tri jajne stanice kako bi se spriječila mogućnost višeplodne trudnoće). Postupak se izvodi kod parova kojima je uzrok neplodnosti smanjen broj pokretnih spermija, imunološki čimbenik, anovulacijski ciklusi i čimbenik vrata maternice. Preduvjet za postupak inseminacije su prohodni jajovodi i broj progresivno pokretnih spermija n>1×106 u prethodnoj bazičnoj evaluaciji kvalitete sjemena. Uspješnost postupka nije velika (10-20%), ovisno o indikaciji i dobi žene.

Nešto kompliciraniji i zahtjevniji postupak je postupak izvantjelesne oplodnje (IVF i ICSI). Izvantjelesna oplodnja (engl. in vitro fertilization – IVF) je metoda liječenja neplodnosti uzrokovane tubarnim čimbenikom, endometriozom, muškim čimbenikom, te idiopatske neplodnosti. Kod težih oblika muške neplodnosti sa smanjenim brojem spermija (<5×106 spermija/ml, <4% morfološki urednih spermija, te <2×106 pokretnih spermija u ejakulatu), kod neobstrukrivne azoospermije s održanom spermatogenezom, obstruktivne azoospermije, te retrogradne ejakulacije primjenjuje se metoda izravnog unošenja spermija/spermatida u citoplazmu jajne stanice tzv. ICSI metoda. Uspješnost metoda IVF/ICSI se, ovisno u kojem je ciklusu (prirodni/stmulirani) napravljen, kreće od 20-40% po jednom postupku. U slučaju dijagnoze azoospermia u muškaraca radi se dodatna obrada: biopsije testisa (TESE) ili aspiracija iz testisa/epididimisa (TESA/MESA) kako bi se dobili spermiji za postupak ICSI.

Ovisno o broju i kvaliteti zametaka embriotransfer se radi 3. odnosno 5. dan od aspiracije jajnih stanica i potpuno je bezbolan. Novim zakonom iz 2012. godine o Medicinski potpomognutoj oplodnji, u Hrvatskoj je omogućena oplodnja više od tri jajne stanice i zamrzavanje zametaka čime se sve više daje na značaju kvalitetan odabir i selekcija zametaka. Sve je više time zastupljen i tzv.„single embryo transfer“ gdje se vraća po jedan kvalitetan zametak (blastocista), a ostali kvalitetni se kriopohrane čime se sprečava mogućnost višeplodne trudnoće što zna imat negativne posljedice za život djeteta i majke.
Svaki od navedenih postupaka oplodnje ima i mnogo dodatnih laboratorijskih postupaka kojima se želi postići što bolja kvaliteta i uspješnost samog postupka te omogućiti pacijentima što bezbolniji i brži naćin u postizanju svoj životnog cilja – trudnoće! Bitno je naglastiti da bez pozitivnog stava, nade, dobre suradnje s ginekologom i biologom te dobrom informiranošću para, teško će se doći do željenog rezultata, a definitivno borba s neplodnošću zna bit i psihički i fizički jako zahtjevna!

Međutim medicina napreduje svakim danom i s novim metodama i najteži problem je riješiv i zato je bitno reagirati na vrijeme tze se obratiti za pomoć!

Ovarijska rezerva

Ovarijska rezerva

Jedna od najčešćih sintagmi na koju se dana može naići u ordinacijama koje se bave reproduktivnim zdravljem je ovarijska rezerva, a odnosi se na količinu jajnih stanica koje se u određenom trenutku nalaze u jajnicima. Iako postoje i drugačije teorije, danas još uvijek prevladava mišljenje da se žene rađaju s određenim brojem jajnih stanica od kojih se dio izgubi već do puberteta, a preostale se gube postupno tijekom reproduktivnog života. To je fiziološki proces i dio je promjena kroz koje organizam žene prolazi tijekom vremena.
Ipak, neke se žene rode s manjom količinom jajnih stanica, dok se kod drugih jajne stanice brže „troše“ što za posljedicu ima manji broj jajnih stanica u odnosu na očekivani s obzirom na dob pa takvo stanje nazivamo preuranjenim smanjenjem ovarijske rezerve.  U tim slučajevima može se očekivati raniji nastup menopauze pa su žene kod kojih se ustanovi da je ovarijska rezerva smanjena češće kandidati za postupke medicinski pomognute oplodnje.
Fiziološko i preuranjeno smanjenje ovarijske rezerve obično se ustanove tijekom obrade neplodnosti. Za kliničku procjenu ovarijske rezerve koriste se testovi ovarijske rezerve čije su vrijednosti odraz količine jajnih stanica, odnosno ovarijskih folikula u kojima su smještene jajne stanice. Među najpouzdanije spadaju serumska koncentracija anti-Müllerovog hormona (AMH) i broj antralnih folikula (AFC). Ovi su testovi vrijedan klinički instrument u obradi neplodnosti i u planiranju postupaka medicinski pomognute oplodnje, no s obzirom na širok raspon metoda određivanja AMH kao i različite tehnološke mogućnosti kod određivanja AFC, interpretacija rezultata je ponekad vrlo zahtjevna.
Pri tom je važno spomenuti da na izglede za trudnoću u pacijentica sa smanjenom ovarijskom rezervom, osim kvantitete jajnih stanica, važnu, ako ne i važniju ulogu igra i njihova kvaliteta što dodatno otežava prognozu izgleda za trudnoću pa je treba prepustiti stručnjacima.
Iako obnova „fonda“ jajnih stanica na dosegnutoj razini medicinske znanosti nije moguća, liječnici u mogu pomoći individualiziranim pristupom u procjeni izgleda za trudnoću,  savjetovanjem, te optimalnim planiranjem i izvođenjem postupaka koji će par koji želi dijete usmjeriti prema željenom cilju.

Mi o ovarijskoj rezervi:

Alebić, MŠ, Stojanović N, Žuvić-Butorac M. The IVF outcome counseling based on the model combining DHEAS and age in patients with low AMH prior to the first cycle of GnRH antagonist protocol of ovarian stimulation. Int J Endocrinol. 2013;2013:637919. doi: 10.1155/2013/637919. Epub 2013 Feb 24.

Alebić, MŠ, Stojanović, N. Dehydroepiandrostendione sulphate and prediction of live birth after IVF in young women with low anti-Müllerian hormone concentration. Reprod Biomed Online. 2014 Feb;28(2):191-7. doi: 10.1016/j.rbmo.2013.09.023. Epub 2013 Oct 5.

Policistični jajnici

Policistični jajnici

Iako se smatra najčešćim endokrinološkim poremećajem u žena reproduktivne dobi, sindrom policitičnih jajnika (PCOS) još izaziva žive i brojne kontroverze. Možda najveću zbrku kod pacijentica izaziva neujednačeno korištenje termina „policistični jajnici“ kako u govoru tako i na raznim mrežnim portalima što onda dovede do zabuna, (ne)opravdanih strahova i frustracija.
Od konsenzusa dva velika udruženja za reprodukciju europskog i američkog iz 2003. godine (ESHRE/ASRM konsenzus, Roterdam, 2003), za dijagnozu sindroma(!) policističnih jajnika potrebno je ustanoviti prisutnost barem dva od tri kriterija, a to su: 1)povremeni ili potpuni izostanak ovulacije, 2) povećana dlakavost i/ili više razine muških spolnih hormona – hiperandrogenizam i 3) jajnici policistične morfologije, koje nazivamo i policistični jajnici.

Dakle, dok je sindrom policističnih jajnika (PCOS) medicinsko stanje ili dijagnoza koja sa sobom nosi reproduktivne i metaboličke rizike, ultrazvukom ustanovljeni policistični jajnici (PCO) su samo jedan od kriterija za dijagnozu sindroma i ukoliko ih ne prati jedan od dva preostala kriterija, ne nose sa sobom ni reproduktivni ni metabolički rizik.
Uz navedeno, a zbog načina na koji se dijagnosticira, i unutar sindroma policističnih jajnika postoji široki spektar kliničkih manifestacija i njima pridruženih, manjih ili većih, reproduktivnih i metaboličkih rizika. Koliki je taj spektar zorno pokazuje činjenica da dijagnozu sindroma policističnih jajnika, prema definiciji, postavljamo i kod žene koja nema policistične jajnike, ali ima povišene muške spolne hormone i izostanke ovulacije, ali i kod one koja ima policistične jajnike i izostanke ovulacije, ali nije hiperandrogena. Kod jedne pacijentice simptomatologija i znakovi mogu biti izraziti, dok druga pacijentica sa istom dijagnozom može imati slabo izražene simptome i gotovo zanemarive rizike.

Stoga, prije svega, treba postaviti točnu dijagnozu te individualno procijeniti reproduktivne i metaboličke rizike te prema tome planirati daljnje korake.

Mi o PCO(S)-u:

Alebić MŠ, Bulum T, Stojanović N, Duvnjak L. Definition of insulin resistance using the homeostasis model assessment (HOMA-IR) in IVF patients diagnosed with polycystic ovary syndrome (PCOS) according to the Rotterdam criteria. Endocrine. 2014 Nov;47(2):625-30. doi: 10.1007/s12020-014-0182-5. Epub 2014 Feb 13.

Dewailly D, Alebić MŠ, Duhamel A, Stojanović N. Using cluster analysis to identify a homogeneous subpopulation of women with polycystic ovarian morphology in a population of non-hyperandrogenic women with regular menstrual cycles. Hum Reprod. 2014 Nov;29(11):2536-43. doi: 10.1093/humrep/deu242. Epub 2014 Sep 29.

Alebić MŠ, Stojanović N, Duhamel A, Dewailly D. The phenotypic diversity in per-follicle anti-Müllerian hormone (AMH) production in polycystic ovary syndrome (PCOS). Hum Reprod. 2015 Aug;30(8):1927-33. doi: 10.1093/humrep/dev131. Epub 2015 Jun 4