Poremećaji mokrenja pogađaju gotovo polovicu žena starijih od 50 godina. Njih 25-30% oboljeva od statičke inkontinencije mokraće /SIU/. U liječenju SIU, trendovi uključuju korištenje jednostavnih sling metoda, kao što je SPARC*, a u liječenju defekata dna male zdjelice koriste se metode APOGEE* i PERIGEE*. Navedenim se metodama značajno skraćuje trajanje hospitalizacije, brža je uspostava potpune životne i radne sposobnosti, a oštećenje okolnog tkiva i lokalne inervacije je minimalno.

Liječenje prolapsa kirurška je metoda, dok liječenje urinarne inkontinencije može biti konzervativno i kirurško. Postoji više od stotinu kirurških metoda u liječenju SIU. U liječenju SIU današnji trendovi uključuju korištenje jednostavnih sling metoda, kao što je SPARC*, a u liječenju defekata dna male zdjelice koriste se metode APOGEE* i PERIGEE*. Navedenim se metodama značajno skraćuje trajanje hospitalizacije, brža je uspostava potpune životne i radne sposobnosti, a oštećenje okolnog tkiva i lokalne inervacije je minimalno.

SPARC*

SPARC* (Suprapubic Arc) kirurški je zahvat koji se obavlja kod pacijentica s izoliranom statičkom inkontinencijom mokraće. Dvije su osnovne indikacije za zahvat: hipermobilna uretra i intrinzični deficit uretralnog sfinktera. Tijekom preoperacijske obrade navedeni se defekti mogu dijagnosticirati kliničkim pregledom i urodinamskom obradom. Operacijski se zahvat može kombinirati s drugim rekonstrukcijskim zahvatima, ukoliko postoje pridruženi defekti dna zdjelice.

U samom se zahvatu koristi polipropilenska traka, koja se posebno patentiranim iglama uvodi kroz malenu inciziju na prednjoj stijeci rodnice. Traka se smješta retropubično i prolazi ispod srednje trećine mokraćne cijevi, bez tenzije. Igle s trakom izvode se kroz dvije suprapubične incizije na koži. Nakon svakog zahvata potrebno je cistoskopom isključiti moguću ozljedu mokraćnog mjehura. Na kraju zahvata u rodnicu se stavlja traka gaze, koja se vadi sljedećeg jutra, kao i trajni urinarni kateter. Prije otpusta neophodno je (ultrazvukom ili kateterizacijom) provjeriti moguću retenciju mokraće u mjehuru.

PERIGEE*

PERIGEE* je operacijski zahvat koji se obavlja kod pacijentica s anatomskim defektom prednje stijenke rodnice (cistocelom), zbog centralnog ili paravaginalnog defekta endopelvične (pubocervikalne) fascije. Ukoliko postoje pridruženi anatomski defekti ili statička inkontinencija mokraće, zahvat se može kombinirati i s drugim rekonstrukcijskim zahvatima u maloj zdjelici.

Operacijski zahvat počinje odvajanjem epitela rodnice od predležeće pubocervikalne fascije i mokraćnog mjehura. Nakon toga, naprave se četiri malene incizije na koži, i to dvije u visini klitorisa, i dvije u visini hvatišta tetive m. adductor longusa. Kroz opisane se incizije, posebno konstruiranim iglama, izvode krakovi polipropilenske mrežice, koja se smješta u sloj između mokraćnog mjehura i prednje stijenke rodnice. Mrežica se, prema veličini defekta, može dodatno modelirati i fiksirati šavovima. Krakovi mrežice se režu, stijenka rodnice se šiva, a na kraju zahvata u rodnicu se postavlja traka gaze, koja se vadi sljedećeg jutra te u mokraćni mjehur trajni kateter, koji se vadi petog postoperacijskog dana.

Na kraju zahvata potrebno je napraviti citoskopski pregled, kako bi se isključila eventualna ozljeda mokraćnog mjehura.

APOGEE*

APOGEE* je operacijski zahvat koji se obavlja kod pacijentica s defektom stražnje vaginalne stijenke (rektocela, enterocela) te kod pacijentica s prolapsom vaginalnog svoda, nakon vaginalne ili abdominalne histerektomije. Ukoliko postoje pridruženi anatomski defekti ili statička inkontinencija mokraće, zahvat se može kombinirati i s drugim rekonstrukcijskim zahvatima u maloj zdjelici.

Operacijski zahvat počinje odvajanjem stražnje stijenke rodnice od predležeće prerektalne i pararektalne (Denonvilliersove) fascije i preparacijom pararektalnog prostora. Nakon toga se naprave dvije malene incizije na koži, i to 3 cm lateralno i inferiorno od anusa. Kroz opisane se incizije, posebno konstruiranim iglama, izvode krakovi polipropilenske mrežice koja se smješta u sloj između rektuma i stražnje stijenke rodnice. Mrežica se, prema veličini anatomskog defekta, može dodatno modelirati i šavovima fiksirati u apikalnom segmentu rodnice. Krakovi mrežice se režu, stijenka rodnice se šiva, a na kraju zahvata u rodnicu se postavlja traka gaze, koja se vadi sljedećeg jutra te u mokraćni mjehur trajni kateter, koji se vadi trećeg postoperacijskog dana.

Na kraju zahvata potrebno je učiniti digitorektalni pregled, kako bi se isključila eventualna ozljeda završnog crijeva.

MOGUĆE KOMPLIKACIJE

Unatoč izuzetnoj pozornosti koja se poklanja svakom pacijentu i svakom operativnom zahvatu, u pojedinim slučajevima moguće su komplikacije tijekom i nakon operativnog zahvata, ali u većini slučajeva odmah su primjećene i mogu se otkloniti.

Komplikacije tijekom operacije

• Ozljede susjednih organa (krvnih žila, crijeva, mokraćnog mjehura, ozljeda mokraćovoda); rizik je veći nakon prethodnih operacija, s priraslicama ili poremećenom anatomjom. Navedene ozljede najčešće se prepoznaju i zbrinjavaju tijekom zahvata, ali je u rijetkim slučajevima moguća manifestacija ozljeda susjednih organa nakon operacijskog zahvata, što zahtijeva ponovnu intervenciju.
• Vrlo rijetko, jako nekontrolirano krvarenje, koje zahtijeva transfuziju krvi ili krvnih komponenti. Transfuzija od drugog donora može vrlo rijetko dovesti do infekcije, npr. virusom hepatitisa (upala jetre), HIV-om i/ili drugim mikroorganizmima.

Komplikacije nakon operacije

• Povremena oslabljena fukcija mokraćnog mjehura, koja uglavnom ne zahtijeva liječenje. No, može se liječiti privremenim urinarnim kateterom (uska plastična cijev uvedena u mjehur kroz koju otječe mokraća).
• Infekcije (urinarnog trakta, upala pluća, upala potrbušnice) ili čak širenje infekcije krvlju („trovanje krvi“, sepsa), koje se najčešće uspješno liječe primjenom antibiotika.
• Crijevna opstrukcija (ileus) – Nastaje vrlo rijetko, kao posljedica privremene paralize crijeva ili priraslica unutar trbušne šupljine. Tada je neophodno napraviti dijagnostiku (Rtg abdomena), a u nekim slučajevima potreban je i ponovni operativni zahvat.
• Krvni ugrušci (tromboza) i začepljenje žila – Nastaju u iznimnim slučajevima kada je riječ o trombozi ili začepljenju žila, npr. u plućima širenjem ugrušaka (plućna embolija, moždani udar). Mogu dovesti do oštećenja organa zbog slabe opskrbe krvlju. Dugotrajno ležanje povećava ovaj rizik. Ukoliko se primjenjuju lijekovi za kontrolu zgrušavanja, povećava se rizik sekundarnog krvarenja.
• Oštećenja kože, mekih tkiva i živaca (npr. apsces nakon injekcije, nekroza tkiva, iritacija živaca i žila) – Do ovih komplikacija dolazi rijetko, a uzrokovani su injekcijom prije, za vrijeme ili nakon operacije. Takve ozljede obično prolaze unutar nekoliko tjedana same od sebe i samo rijetko uzrokuju dugotrajne ili čak stalne simptome (npr. ukočenje ili čak paralizu, bolove, ožiljke). Unatoč standardnim tehnikama namještanja pacijenta, moguća su oštećenja uslijed pritiska, kao i oštećenja kože uzrokovana sterilizacijskim sredstvima i/ili električnom strujom.

* SPARC, PERIGEE i APOGEE zaštićena su imena tvtke AMS (American Medical Systems).