TRUDNOĆA I POROD
Korisne informacije o trudnoći, prije, tijekom i nakon poroda
Korisne informacije o trudnoći, prije, tijekom i nakon poroda
Usporeni rast ploda je značajan obzirom da kod tih plodova očekujemo povećani perinatalni morbiditeti i mortalitet. Uzroci koji dovode do usporavanja rasta ploda su mnogobrojni. U razvijenim zemljama najčešći uzrok je „smanjivanje funkcije posteljice“, u praksi visoki tlak trudnica. U nerazvijenim zemljama najčešći uzok je nedovoljana prehrana majke. Prema izgledu novorođenčeta zastoj u rastu dijelim na asimetrični i simetrični. Asimetrično usporen rast najčešće je posljedica povišenog tlaka trudnice, djeca imaju normalnu duljine i veličinu glavice, a smanjene su težine. Kod simetričnog zastoja djeca su proporcionalno smanjene dužine i težine. Simetrični zastoj u rastu u podlozi ima uglavnom kromosomsku abnormalnost, malformaciju ploda ili pak djelovanje nekog uzroka rano u trudnoći i samim tim vrlo nepovoljnu prognozu. Postoje klinički znakovi koji upućuju na usporen rast ploda, a dijagnoza će se najtočnije potvrditi ultrazvučnim mjerenjima. Potreban je intenzivan nadzor trudnica kod kojih se postavi ova dijagnoza uz liječenje koje uvijek uključuje strogo mirovanje. S druge strane imamo prekomjerni rast ploda, naziva se i ubrzani rast ploda. Susrećemo ga kod prekomjerne prehrane majke u trudnoći, kod gestacijskog dijabetesa (dijabetes koji se javlja u trudnoći) i majki koje s prethodno postojećim dijabetesom ulaze u trudnoću.
Kod 5-10% trudnica se može prvi puta javiti povišena razina šećera u krvi tijekom trudnoće i time im dajemo dijagnozu gestacijskog dijebetesa. To je jedna od češćih komplikacija trudnoće, a ukoliko se ne liječi i održava niža razina šećera u krvi može imati trajne posljedice za majku i dijete.
Metabolizam ugljikohidrata u trudnoći uvelike je promijenjen, te gušterača mora tijekom trudnoće stvarati inzulin u većim količinama kako bi se razina šećera u krvi održala u normali. Značenje poremećene kontrole razine šećera u krvi tijekom trudnoće je višestruko. Rast djeteta je ubrzan, djeca su prekomjerne tjelesne težine te su moguće malformacije organskih sustava. Veći je broj prijevremenih porođaja, majke su podložnije infekcijama u trudnoći, i razvoju povišenog krvnog tlaka/preeklampsije.
Kriteriji za gestacijski dijabetes su prema najnovijim studijama postroženi, tako da i veći broj trudnica ima granične vrijednosti razine šećera u krvi koje ih svrstava u rizičnu skupinu kako bi njihova trudnoća bila pod povećanim nadzorom.
Obavljanje pretraga za dijabetes preporučuje se svim trudnicama na početku trudnoće određivanjem razine šećera u krvi natašte, odnosno OGTT-om nakon 24. tjedna trudnoće (obično 26. – 28. tjedan), a ako su prisutni rizični čimbenici i ranije. Ukoliko kod OGTT razine glukoze u krvi iznose natašte 5.1 mmol/L ili više, nakon 60 minuta 10 mmol/L ili više, odnosno nakon 120 minuta 8.5 mmol/L ili više, govorimo o gestacijskom dijabetesu. Liječenje trudnica s gestacijskim dijabetesom temelji se na uvođenjem stroge dijabetičke dijete, zdravoj prehrani i kontroli tjelesne težine. Velika većina trudnica će uz pravilnu prehranu imati uredne vrijednosti šećera u krvi i time će smanjiti moguće komplikacije u trudnoći. Samo kod manjeg broja trudnica će biti potrebno liječenje injekcijama inzulina do kraja trudnoće. Trudnoće komplicirane gestacijskim dijebetesom se češće dovršavaju ranije, prije termina, i to indukcijom vaginalnog proda i češće carskim rezom.
Nakon rođenja djeteta, gestacijski dijabetes najčešće nestaje. Šest tjedana nakon porođaja obavlja se kontrolni test opterećenja šećerom, kako bi se ustanovilo je li se koncentracija glukoze vratila na normalu. Žene koje su imale gestacijski dijabetes, imaju povećani rizik razvoja dijabetesa melitusa kasnije u životu.
Tijekom trudnoće javljaju se promjene u bubrezima koje pogoduju nastanku infekcija urotrakta. Te infekcije spadaju među češće komplikacije u trudnoći; razlikujemo asimptomatsku bakteriuriju, akutni cistits i akutni pijelonefritis. Asimptomatska bakteriurija znači prisutnost bakterija u mokraći bez da žena ima bilo kakve znakove infekcije. Važno je provesti terapiju u ovakoj situaciji jer takve trudnice imaju veću šansu za razvoja akutnog pijelonefritisa, a kod njih je i veća učestalost prijevremnih poroda, visokog tlaka, anemije i zastoja u rastu ploda. Liječi se antibioticima prema antibogramu urina. Akutni cistitis (upala mokraćnog mjehura) javlja je u oko 1,5% svih trudnica. Od simptoma javlja se bolno mokrenje, a može se pojaviti i krv u urinu. Kod tih trudnica povećan je rizik razvoja akutnog pijelonefritisa, a liječenje je isto kao kod asimptomatske bakteriurije. Akutni pijelonefritis javlja se u oko 2,5% trudnica i jedna je od najčešćih razloga za bolničko liječenje trudnica. Od simptoma javlja se temperatura, smetnje mokrenja i tupa bol u donjem dijelu trbuha. Ako klinička slika jasno upućuje na akutni pijelonefritis s antibiotskom terapijom se započinje odmah, a po dospjeću antibiograma po potrebi se korigira antibiotik. Potrebna je nadoknada tekućine infuzijom, a nakon terapije po potrebi se može dati i uroantiseptik još 3-4 tjedna
Trudnoća traje 40 tjedana računajući od prvog dana zadnje menstruacije. Porod između 24. i 37. tjedna trudnoće je prijevremeni porod. Prijevremeno rođena djeca imaju daleko veću perinatalnu smrtnost od donešene djece, a veliki broj takve djece ima i trajana neurološka oštećenja i stoga prijevremeni porod predstavlja značajan problem u perinatalnoj medicini. Kod žena koje imaju idealnu perinatalnu skrb ne može se smanjiti broj prijevremenih poroda ispod 3% (ako je uzrok prijevremenog poroda faktor na koji ne možemo utjecati). Što je bolja antenatalna skrb (rano otkrivanje rizičnih faktora za prijevremeni porod i pravodobno liječenje) biti će i učestalost prijevremenih poroda manja. Klinički znakovi prijevremenog poroda su trudovi, krvarenje, prsnuće vodenjaka i promjene na grliću maternice (njegovo skraćivanje i otvaranje). Uzimajući u obzir kombinaciju i težinu tih kliničkih znakova donosi se odluka da li je moguće takav prijevremeni porod zaustaviti i tako produžiti trudnoću što bliže terminu. Liječenje se sastoji od mirovanja, zaustavljanja prijevremenih trudova (tokoliza) i liječenjem eventualno prisutne bolesti trudnice koja je rizični faktora za prijevremeni porod (visoki tlak, dijabetes, infekcija urotrakta, intauterina infekcija). Postoji veći broj lijekova koji je upotrebljava za zaustavljanje trudova; tokoliza se započinje uglavnom davati parenteralno (venski) u bolničkim uvjetima. Prijevremeni porod, posebice onaj prije 34. tjedna trudnoće najbolje je obaviti u ustanovama koje imaju jedinicu za intenzivnu skrb nedonošene novorođečadi jer će ona u tim uvjetima imati najbolji mogući ishod. Stoga treba planirati kod očekivanog prijevremenog poroda transport trudnice u takvu ustanovu (maternica je najbolji inkubator) i eventualno davanje kortikosteroida majci čime se ubrzava sazrijevanje pluća djetete. Prijevremeni porod može se voditi i vaginalnim putem s tim da postoje situacije u kojima se svakako savjetuje carski rez.
Braxton Hicks kontrakcije, također poznate i kao tzv. ‘lažni’ ili ‘pripremni’ trudovi, su sporadične kontrakcije maternice koje se mogu javljati i u vrlo ranoj trudnoći, ali ih trudnice obično počnu osjećati tek u drugom, i posebno trećem tromjesečju trudnoće. Dobile su naziv po engleskom liječniku Johnu Braxtonu Hicksu koji je 1872. primijetio da puno žena osjeća kontrakcije maternice prije samog početka poroda. Takve kontrakcije nisu redovite, znači ne javljaju se u pravilnim razmacima, traju oko jedne minute te obično nisu bolne već uzrokuju blažu nelagodu. S obzirom da je maternica jedan veliki mišić, normalno je da se povremeno potpuno stisne što trudnica može osjetiti kao izrazito tvrd trbuh, pravilnog okruglog oblika. Smatra se da one pomažu tijelu u pripremi za porod, ali ne moraju utjecati na skraćenje vrata maternice. Ne osjećaju ih sve trudnice tijekom trudnoće, dok ih neke osjećaju svakodnevno kroz više tjedana. Budućim majkama, pogotovo trudnicama koje očekuju svoje prvo dijete je ponekad teško razlikovati Braxton Hicks kontrakcije od pravih trudova i početka poroda. Ukoliko su kontrakcije maternice nepravilne te se javljaju samo nekoliko puta dnevno bez povećanja intenziteta i uzrokuju samo stezanje trbuha bez bolova u leđima obično se radi o tzv ‘lažnim trudovima’. Načini na koji se one mogu umanjiti je uzimanje dovoljno tekućine (dehidracija može uzrokovati stezanja), promjena položaja tijela, mirovanje, redovno mokrenje (pun mjehur može pojačati osjećaj pritiska) te relaksirano duboko disanje. Ako unatoč tim postupcima kontrakcije povećavaju frekvenciju i intenzitet te se javljaju više od 4 puta u sat vremena (čak ako i nisu bolne), ako iscjedak iz rodnice postaje sluzav i vodenast, te ako postoji i najmanji znak krvarenja, trudnice prije 37 tjedna trudnoće se svakako trebaju što prije javiti svom liječniku da se isključi opasnost od prijetećeg prijevremenog poroda. Ukoliko se radi o terminskoj trudnoći obično savjetujemo trudnicama da se jave u rodilište kad postanu sigurne da se radi o pravim trudovima, a ne Braxton Hicks kontrakcijama, što znači da su kontrakcije bolne, a osim trbuha, uzrokuju i bolnost donjeg dijela leđa i zdjelice te traju najmanje 60 sekundi, i ponavljaju se redovno svakih 10 do 5 minuta kroz barem sat vremena.
Povišeni krvni tlak jedan je od najčešćih čimbenika koji može ugroziti zdravlje trudnice, te se javlja u 8-10% trudnoća. Uzroci mogu biti različiti, od genetske predispozicije do prekomjerne težine trudnice. U rizičnoj su skupini i trudnice koje očekuju blizance i žene koje su već prije trudnoće patile od bolesti bubrega, visokog krvnog tlaka ili dijabetesa. Porast krvnog tlaka često je praćen simptomima kao što su glavobolja, bljeskanje pred očima, zujanje u ušima, vrtoglavica. Međutim trudnica može imati povišen krvni tlak i bez simptoma, pa je i to razlog zašto se pri svakom pregledu obavezno mjeri krvni tlak, bilo da ste u ranoj ili kasnoj trudnoći. Hipertenzijom u trudnoći smatra se krvni tlak 140/90 ili viši. Kod žena koje prije trudnoće imaju hipertenziju, u trudnoći može doći do pogoršanja bolesti, pa je i kod njih potreban pojačan nadzor, a o terapiji odluku treba donijeti liječnik..
Sniženju tlaka trudnice mogu pridonijeti mirovanjem i smanjenjem količine soli u hrani, te je potrebno uzimanje lijekova za snižavanje tlaka koji su dozvoljeni u trudnoći (metildopa, nifedipin). Težina bolesti ovisi u kojem tjednu trudnoće se javi i koliko je povišen krvi tlak. Srećom, većina trudnica će imati samo blaži oblik bolesti koji se može kontrolirati oralnim lijekovima. Manji broj trudnica može razviti komplikacije hipertenzije u trudnoći – zastoj u rastu ploda, prijevremeni porod, prijevremeno odljuštenje posteljice.
Ako se uz povišeni krvni tlak kod trudnice javlja i naglo oticanje, ne samo stopala nego i ostalih dijelova tijela, te postoji pozitivan nalaz bjelančevina u urinu, radi se o poremećaju koji se naziva preeklampsija. Simptomi preeklampsije uključuju prisustvo proteina u urinu, otečenost prstiju i zglobova, glavobolje, točkice ispred očiju i druge smetnje vida te bol ispod grudnog koša, s desne strane. Teška preeklampsija, koja se može razviti u posljednjim tjednima trudnoće, očituje se glavoboljama, zamagljenim vidom, nepodnošenjem jakog svjetla, mučninom i povraćanjem, te oticanjem gležnjeva. Obično se preeklampsija javlja u prvoj trudnoći, te nakon 20 tjedna, a može negativno utjecati i na majku i na nerođeno dijete. U slučaju preeklampsije trudnica mora biti hospitalizirana i pod strogim nadzorom jer se ovisno o tjednima trudnoće, radi hitni carski rez. Ako se preeklampsija ne liječi može doći do eklampsije koja uzrokuje gubitak svijesti, komu, pa čak može i dovesti do smrti majke i djeteta te se tad neovisno o tjednima trudnoće radi hitni carski rez kako bi se spasilo majku i sprječilo trajne posljedice za njeno zdravlje.
Tijekom trudnoće je jako važno jesti zdravo i balansirano kako bi se beba pravilno razvijala i dobila sve važne hranjive sastojke.
U trudnoći ne treba ‘jesti za dvoje’, nego je prosječno potrebno samo 200 do 300 kcal dnevno više nego prije trudnoće. Na taj način će trudnica postići pravilan dobitak tjelesne mase tijekom trudnoće.
O tjelesnoj konstituciji prije trudnoće, odnosno o BMI (body mass index) ovisi koliko je idealno za svaku trudnicu da dobije kilograma tijekom trudnoće. Žene prosječne tjelesne težine (BMI 18,5 do 25) bi trebale dobiti 8 do 15 kg, pothranjene žene (BMI ispod 18,5) mogu dobiti od 13 do 18 kg, dok bi žene s prevelikom tjelesnom težinom (BMI iznad 25) trebale dobiti od 5 do maksimalno 10 kg.
Uobičajen je dobitak od 1 do 2 kilograma tijekom prva 3 mjeseca trudnoće, te potom do 0,5 kg svaki tjedan.U slučaju da majka očekuje blizance, dobitak na tjelesnoj težini bi trebao biti nešto veći, u prosjeku od 15 do 20 kg tijekom cijele trudnoće.
Kamo idu dobiveni kilogrami tijekom trudnoće?
Jedna trećina ukupne težine se odnosi na samo novorođenče, posteljicu i plodovu vodu.
• Na porodu novorođenče teži oko 3.3kg
• Posteljica- 0.7kg do 1,2 kg
• Plodova voda – 0.8kg – 1,2 kg
Ostalih dvije trećine težine se odnose na promjene u tijelu trudnice koje je pripremaju za porod i dojenje:
• Maternica koja se dramatično poveća u trudnoći teži oko 0.9kg
• Povećani volumen krvi i ostalih tekućina koje se nakupljaju u tijelu – oko 2,5 kg
• Povećane dojke 0.4kg
• Pohranjena mast koja služi kao spremište energije za dojenje – oko 4kg
Izrazito je bitno naglasiti da dobitak tjelesne mase preko preporučenih vrijednosti tijekom trudnoće, a svakako više od 20 kilograma, može nepovoljno utjecati na zdravstveno stanje trudnice te uzrokovati dijabetes, povišeni krvni tlak i niz ostalih problema koji mogu negativno utjecati na bebu i ishod trudnoće.
Trudnoća zaista je ‘drugo stanje’ tijekom kojeg se tijelo mijenja pod utjecajem velike doze hormona i nakupljanja tekućine u krvožilnom sustavu, zbog potreba djeteta u maternici, a i kako bi se tijelo pripremilo za porod.
Neki simptomi se mogu pojaviti kod trudnica i iako naočigled nemaju veze s trudnoćom, ipak su uzrokovani promjenama u tijelu. Dok su neki potpuno bezazleni i nestat će nakon poroda, na neke treba obratiti pozornost jer mogu označavati i zdravstveni problem.
• Izraziti umor – najviše je prisutan u prvom dijelu trudnoće kad je najveći porast hormona progesterona. Bitno je dovoljno odmarati i čekati da prođe trudnoća.
• Kihanje, jako curenje nosa – zbog hormona i povećanja tekućine u tijelu se poveća debljina sluznice nosa koja luči sekret. Može se pomoći nakapavanjem fiziološke otopine, u slučaju potpunog začepljenja nosa i simptomatskim kapima.
• Krvarenje iz nosa – zbog osjetljivosti sluznice i proširenja kapilara u nosu, rijetko se kod trudnica javlja i krvarenje. U blažim slučajevima ono samo prestaje, a kod trajnog krvarenja se mora napraviti tamponada nosa koja duže blokira sluznicu i sprečava krvarenje. Svakako treba isključiti povišeni krvni tlak kao opasan uzrok krvarenje iz nosa.
• Hrkanje – također zbog hormona i povećanja tekućine u tijelu te kongestije sluznice nosa
• Bježanje mokraće kod napora i kihanja -česta pojava u trudnoći, najviše u zadnjem triomjsečju zbog pritiska povećane maternice na mokraćni mjehur. Potreba za mokrenjem je učestala tijekom trudnoće, i bitno je ne zadržavati urin već mokriti što češće. U slučaju da imate peckanje ili bol kod mokrenja, svakako treba isključiti infekciju mokraćnog mjehura koja isto može uzrokovati blažu inkontinenciju u trudnoći.
• Sindrom nemirnih nogu i grčevi u listovima – javljaju se često kod trudnica i uzrokuju nelagodu, pogotovo navečer i tijekom spavanja. Preporučamo uzimanje dodatno kalcija, magnezija i željeza koji mogu ublažiti grčeve i nelagodan osjećaj u nogama.
• Izrazito jaka glad – mučnina je poznat simptom rane trudnoće, a zbog pojačane želučane kiselosti kod trudnica se u tom razdoblju javlja i često osjećaj izrazite gladi kakav nisu nikad prije u životu osjetile. Brojene trudnice kažu da ne mogu izdržati niti 2 sata bez da nešto pojedu (barem sitno), jer inače zbog gladi postaju ‘neuračunljive’
• Znojenje, osjećaj stalne vrućine – zbog hormona drugačija je termoregulacija tijela i stoga se kod dosta trudnica pojavljuje osjećaj da im je stalno vruće, otvaraju prozore, gase grijanje i sl.
• Sjajnija i bujnija kosa – zbog povišenih hormona, neke trudnice mogu zapaziti da im kosa puno manje pada te da je bujnija i sjajnija. Uživajte tijekom trudnoće, jer nekoliko mjeseci nakon poroda počinje obilno ispadanje kose.
• Oticanje nogu – česta pojava u trudnoći, pogotovo kod trudnica koje su i inače sklone oticanju, najčešće se javlja pred kraj trudnoće. Trudnice mogu primjetiti da ne mogu obući svoje cipele, da su im nogena kraju dana skoro dvostruko deblje. Bitno je dovoljno odmarati uz noge na povišenom. Oticanje može biti i povezano s povišenim krvnim tlakom u trudnoći i posebno opasnom preeklampsijom što zahtjeva hitno javljanje liječniku i provođenje terapije jer stanje može biti jako opasno ukoliko se ne liječi.
• Oticanje ruku – Kod određenih trudnica se javlja jako oticanje ruku uz bolnost zglobova te se u težim slučajevima može javiti i sindrom karpalnog kanala (nakupljena tekućina pritišće živce karpalnog kanala) uz trnjenje ruku i slabost. Tad se svakako preporuča javiti liječniku, ali najčešće se ne provodi nikakva terapija već spontano prolazi nakon poroda.
• Svrbež kože – može biti bezazleno zbog širenja kože trbuha te osjećaja suhoće kože zbog zatezanja, te preporučamo obilno nanošenje krema i ulja protiv strija. Ozbiljniji uzroci svrbeža kože, posebno trbuha, mogu biti kolestaza u trudnoći (povišenje jetrenih transaminaza i žučnih kiselina u krvi) ili dermatoza u trudnoći PUPP, što zahtjeva liječenje jer u težim oblicima može biti opasno u trudnoći.
Ljeto, sunce i vrućina ne moraju biti otežavajući faktor ženama u trudnoći, ako im se pametno pristupi. Prema nekim istraživanjima, „ljetne“ trudnice čak imaju manji rizik od nastanka urođenih poremećaja kod bebe, zbog izlaganja suncu, kao najboljem izvoru vitamina D, koji je važan za razvoj bebinih kostiju, a pomaže i apsorpciju željeza za prevenciju anemije u trudnoći te folne kiseline koja je potrebna za pravilan razvoj neuralne cijevi u ranoj fazi trudnoće.
Kod izlaganja suncu, svakako treba paziti na pregrijavanje i dehidraciju, koji mogu uzrokovati preuranjene trudove i prijevremeni porođaj, a takvo dugotrajnije stanje može dovesti čak i do moždanih oštećenja, te stoga redovito pijte tekućinu, najbolje vodu i to minimalno 1,5 -2l na dan. Vrijeme izlaganja na suncu treba ograničiti na otprilike sat vremena, i svakako je zabranjeno sunčanje između 11 i 17 sati. Pri prvim znakovima malaksalosti slabosti, grčeva u nogama i ostalih simptoma koji upućuju na moguću dehidraciju važno je da se odmah rashladite i rehidrirate.
Posebnu pažnju posvetite kozmetici koju koristite, njezi kože lica i tijela. Izbjegavajte preparate za umjetno tamnjenje i samotamnjenje jer određeni sastojci mogu kroz kožu ući u krv, a nema dovoljno istraživanja koja isključuju negativne reakcije tih tvari na novorođenče. Također, svakako morate štiti kožu od UV zračenja te birajte laganu odjeću koja pokriva veći dio tijela, nošenje šešira ili kape te korištenje zaštitnih krema sa što prirodnijim sastojcima, a visokim UV faktorom.
Ljetna prehrana neka bude lagana i zdrava. Razne salate su izvrstan ljetni izbor, zbog količine antioksidansa, te iz njih lako možete crpitit zdravu energiju. Pazite da je povrće dovoljno oprano, kako ne bi sadržavalo listeriju, bakteriju koja živi u tlu, a u težim slučajevima može uzrokovati pobačaj. Meso mora biti dovoljno pečeno, kako biste smanjili rizik otrovanja hranom.
Što se sportskih aktivnosti tiče, u trudnoći tijekom ljetnih mjeseci, preporuča se plivanje, šetnja i lagano vježbanje. Plivanje je korisno, no morate imati urednu trudnoću i ne idite na plažu u vrijeme najvećih vrućina, te se svakako savjetujte s liječnikom. Voda ima opuštajući učinak, održat će vas u formi, a neće umoriti. Pomaže i kod bolnih leđa, noga i stopala. Ne preporučamo kupanje u javnim bazenima zbog opasnosti od vaginalnih infekcija koje u trudnoći mogu biti iznimno opasne i uzrokovati prijevremeni porod. S obzirom da su gljivične i blaže infekcije rodnice češće u trudnoći, a također i u ljetnim mjesecima, savjetujemo vam da ukoliko se kupate, presvlačite se redovno u suhe kupaće kostime te preventivno koristite probiotičke vaginalete za održavanje zdrave flore rodnice i prevencije upala.
Dok vježbate temperatura tijela raste i usmjerava krv prema mišićima koji rade tako da se smanjuje dotok kisika prema bebi pa stoga nemojte pretjerivati sa fizičkom aktivnošću tijekom velikih vrućina. No kako dobra forma olakšava porođaj, a aktivne trudnice obično brže rađaju, budite u kondiciji, kao pripremi za predstojeći napor.
Boravak u bolnici služi kako bi se vi oporavili i odmorili, upoznali sa svojim novorođenčetom te naučili kako se brinuti za njega/nju.
Svakako preporučamo da izbjegavate pretjerane posjete, za to ćete imati vremena kada dođete kući i vratite se u svoju rutinu.
Zdravstveni djelatnici pobrinuti će se da vaš oporavak bude brz i bezbrižan, te da usvojite nova znanja i vještine kako bi bez straha od nepoznatog započeli novu stranicu svoga života.a
Svakim danom mijenjat ćete se vi i vaše dijete pa je izuzetno važno da vjerujete osoblju koje brine za vas i upijate sve savjete i informacije koje vam se nude.
NOVOROĐENČE
MAJKA VAGINALNI POROD
MAJKA POROD CARSKIM REZOM
NOVOROĐENČE
MAJKA
DIJETE
ŠTO KADA DOĐETE KUĆI IZ BOLNICE
Prvi dan kada dođete kući zapravo je vrlo jednostavan i nije zahtjevan. Dijete će zbog promjene klime i prostora vjerojatno mirovati i spavati kako bi se prilagodilo na novu sredinu. Iskoristite ovaj dan za odmor i donošenje odluka sa partnerom oko organizacije.
Dijete bi vam trebalo biti na prvom mjestu te mu se posvetite onoliko koliko ono to traži. U međuvremenu se odmarajte i uživajte u majčinstvu.
Prilagodite ( koliko je to moguće) dijete svojim uobičajenim rutinama. Ukoliko ste ovisnik o rasporedu, probajte i dijete naučiti da ima svoj raspored.
Kupanje navečer iza čega slijedi hranjenje i spavanje, dobar je način da dijete uhvati ritam i nakon kratkog vremena i samo počne tražiti da se isti poštuje.
Tijekom dana dijete bi trebalo biti sa vama u prostoru gdje se odvija dnevna rutina: kuhanje, rad usisavača, televizora. Bez obzira što dijete u prvo vrijeme spava ono već sada poznaje razliku između dana i noći. Dijete će spavati bez obzira na buku i događanja oko sebe.
Navečer u vrijeme kada odlučite da je vrijeme za spavanje, pokušajte provesti ritual : kupanje-hranjenje-spavanje. Bitno je da ovo spavanje bude u zamračenoj sobi ( noćna lampica) i u tišini. Na taj način dijete će ubrzo naučiti razliku između dana i noći i početi funkcionirati po zajedničkom prilagođenom obiteljskom ritualu i rasporedu.
Do kraja prvog mjeseca ne bi trebalo biti nikakvih drugih promjena vezano uz dijete.
Dojenčad je još u prvim danima života ušlo u ritam hranjenja i spavanja i ne bi se puno toga trebalo mijenjati tijekom prvog mjeseca. Dojenje je najmanje zahtjevan način prehrane djeteta, a ujedno i najbolji zbog mnogih nutrijenata i imunoglobulina koji će štititi vaše dijete tijekom cijelog perioda dojenja.
No djeca rastu i taj rast u prvoj godini života najveći je i najbrži naspram ostatka vremena u kojem će dijete odrastati. Zamislite samo, vaše dijete će u samo mjesec dana narasti otprilike 5 cm, a na njegovu duzinu od 50 cm u prosjeku to je 10% ukupne dužine! To je izuzetan napor za tako maleno dijete, stoga ćete vjerojatno primijetiti da u periodu kad vaše dijete učestalije traži dojku zapravo ubrzano raste, uskoro ćete to povezati i sa iznenadnim odlaskom u nabavku nove odjeće, jer je sve prerastao preko noći. Taj period mogao bi biti nešto naporniji za obitelj, ali ako slušate potrebe djeteta i ne uvodite bespotrebne intervencije, kroz dan ili dva sve će se vratiti u rutinu.
Sa mjesec dana slijedi pregled pedijatra koji je sistematskog karaktera, dakle ne uključuje cijepljenje već samo provjeru neuromotoričkih sposobnosti i da li su u skladu sa dobi djeteta te napredak u rastu. Pedijatar će vam preporučiti da djetetu počnete davati D3 vitamin jer je on bitan za razvoj kostiju i zuba. Za taj prvi pregled ćemo Vam dati termin u našoj pedijatrijskoj ambulanti neposredno prije Vašeg otpusta iz bolnice kako bismo ispratili naše bebe i utvrdili da se pravilno razvijaju i rastu.
Ukratko što se s rodnicom događa tijekom i nakon poroda? I kako to može utjecati na spolne odnose i zadovoljstvo?
Tijekom trudnoće se cijelo tijelo mijenja i priprema za porod, a najviše organ i genitalnog sustava. Pod utjecajem hormona trudnoće rodnica se poveća i postane elastičnija i spremna za prolazak novorođenčeta kroz porođajni kanal. Zbog visokih razina hormona tijekom trudnoće, mnoge žene imaju izraženi libido te imaju povećanu seksualnu želju i užitak, dok su druge u izrazitom psihološkom strahu od prakticiranja spolnih odnosa tijekom trudnoće.
O izgledu rodnice nakon poroda ovisi kvaliteta tkiva međice, o njezinoj elastičnosti, te o porođajnoj veličini i položaju novorođenčeta prilikom poroda. Nepovoljan položaj djeteta (zadak ili dorsoposteriorni položaj glavicom), velika porođajna masa djeteta (iznad 4000 gr), infekcije rodnice tijekom trudnoće (posebno gljivicama), instrumentalno dovršenje poroda (vakuum ekstraktor) te nekvalitetno i rigidno tkivo međice može uzrokovati veće ozljede tijekom poroda i slabije zarastanje rane te kasnije teže posljedice po majku.
Često se žene boje da će im se rodnica proširiti i da će to loše utjecati na seksualno zadovoljstvo (i njihovo i partnerovo). Ima li to smisla, događa li se to stvarno?
Kako na rodnicu, pa onda i spolno zadovoljstvo, utječu šavovi nakon epiziotomije ili pucanja tijekom poroda?
Moramo biti iskreni i reći da se svakako rodnica mijenja nakon vaginalnog poroda, što ne mora nužno biti loša stvar.
Što se seksualnog užitka tiče, to je vrlo individualno – nekim ženama će odgovarati možda malo opušteniji oblik rodnice dok drugima neće – što svakako ovisi i o njihovim partnerima. Jedno je sigurno – prvih par mjeseci nakon poroda (može i duže ukoliko dojite) je zbog pada hormona (hipoestrogenizam) sluznica rodnice izrazito tanka, osjetljiva i suha te će to utjecati na nedostatak spolne želje i moguće nelagode prilikom spolnog odnosa. Srećom, to nije trajno stanje i s vremenom se spontano vrati na svoje, svakako treba uvjeriti mlade majke da je to samo kratkotrajno te da će kasnije opet vratiti užitak u spolni život samo si trebaju dati malo vremena.
Prvih 6 tjedana nakon poroda, za vrijeme trajanja puerperija (babinje) ne preporučamo spolne odnose kako bismo dozvolili tijelu da se spontano oporavi nakon poroda i eventualne rane da potpuno zacijele. Srećom tkivo rodnice je prirodno izrazito podložno cijeljenju tako da većina ozljeda ili rana epiziotomije fantastično zarastu već 6 tjedana nakon poroda i jedva se mogu kasnije primijetiti, ali naravno to je vrlo individualno i ovisi ponajprije o kvaliteti tkiva. Možemo to usporediti sa strijama na trbuhu tijekom trudnoće – neovisno o vrsti krema koju koristite i o veličini trbuha, pojava strija će najviše ovisiti o kvaliteti kože koja je genetski uvjetovana. Isto tako će biti i sa rodnicom nakon poroda, većina će se vratiti na približno prvobitnu veličinu kao i prije trudnoće, ali zbog opuštenosti mišića dna zdjelice neće biti baš potpuno ista forma i veličina rodnice.
Svakako možemo preporučiti izvođenje mišića jačanja dna zdjelice (Kegelove vježbe) koje će ojačati mišiće rodnice i vratiti ju približno na prvobitno veličinu, a također će pomoći ženama u drugom problemu kojeg često imaju nakon višestrukih poroda –inkontinenciji mokraće.
Događa li se da zbog toga rodnica postane preuska, i što se u tom slučaju može napraviti?
U rijetkim situacijama se može dogoditi da je zbog zacjeljivanja tkiva nakon šivanja ozljeda rodnice došlo do stvaranja preuskog ulaza u rodnicu te onemogućava ženama spolni odnos. U takvim slučajevima je moguće učiniti rekonstruktivnu operaciju i proširiti ulaz rodnice.
Ima li utjecaja na izgled rodnice i broj poroda, odnosno dob u kojoj je žena rađala?
Svakako da veći broj poroda utječe da rodnica bude opuštenija i prostranija, ali ne povećava se proporcionalno broju poroda, nego je obično slično nakon 2 ili više poroda. Također svaki sljedeći porod uzrokuje lakši prolazak novorođenčeta kroz porođajni kanal, a samim time i manje ozljeda međice tijekom poroda. Višerotkinje obično imaju izrazito malo šavova nakon poroda, a najčešće uopće nama ozljeda što im oporavak nakon poroda svakako skraćuje. Općenito govoreći žene koje rađaju u mlađoj dobi imaju elastičnije tkivo koje se lakše prilagođava porodu te brže cijeli, ali to je naravno isto vrlo individualno te ne postoji neka životna dob koju bismo naveli kao granicu za dobar oporavak rodnice nakon poroda.